good evening
gud IV-ningDobra večer
Hrvatsko „dobra večer“ koristi se pri dolasku: njime ulaziš u prostoriju, a pri izlasku prelaziš na doviđenja ili laku noć. U nekim jezicima ista riječ pokriva oba smjera, u drugima večer počinje znatno ranije nego što bi ti očekivao. Ovih 26 verzija pokazuje gdje su granice dana povučene drukčije nego u hrvatskom.
good evening
gud IV-ningDobra večer
Francusko „bonsoir“ [bong-SWAR] radi ono što hrvatski ne radi: njime se i pozdravlja pri dolasku i oprašta pri odlasku. Isto vrijedi za talijansko „buonasera“ [buo-na-SEH-ra]. Hrvatski govornik koji izlazi iz restorana i kaže dobra večer zvuči kao da tek stiže, dok Talijan istom riječju posve uredno odlazi.
Kada večer počinje, jezici se razilaze. U talijanskom „buonasera“ čuješ već sredinom popodneva, mnogo prije nego što bi Hrvat rekao dobra večer. Grčko „καλησπέρα“ [ka-li-spé-ra] također pokriva kasno popodne, dok kinesko „晚上好“ [wǎn shang hǎo] ostaje vezano uz stvarnu večer, jer prvi dio riječi doslovno znači kasno. Rusko „добрый вечер“ i bugarsko „добър вечер“ [DObar vEcher] koriste iste riječi kao hrvatski, pa ih prepoznaš odmah, no trenutak u kojem se izgovaraju nije svugdje isti.
Francusko „bonsoir“ ima nosni samoglasnik na početku, glas kakav hrvatski ne poznaje: zrak istodobno izlazi kroz nos, a n se ne izgovara kao zaseban suglasnik. Hrvati umjesto toga obično kažu bon-swar s punim n. Nizozemsko „goedenavond“ [gu-da-NA-vont] počinje hrapavim g, koji zvuči kao hrvatsko h izgovoreno s više trenja, a završno d očvrsne u t.
Kinesko „晚上好“ traži tri različita tona u tri sloga, a Hrvatima se najčešće izgubi prvi, silazno-uzlazni. Grčko „καλησπέρα“ naprotiv nema nijedne zamke osim mjesta naglaska, a ono je označeno u pismu. Tursko „iyi akşamlar“ [i-yí ak-şam-lár] naglašava kraj obiju riječi i stoji u množini ondje gdje hrvatski ima jedninu.
Nosni su samoglasnici najtvrdokorniji: u „bonsoir“ gotovo svi izgovore puno n, a razlika je Francuzima odmah čujna. Vježba je jednostavna — izgovori o i pusti zrak kroz nos, a da jezik na kraju ne dodirne nepce. Isto pravilo poslije ti pomaže i kod svih drugih francuskih riječi s nosnim samoglasnikom. Norveško „god kveld“ [gu-kvéll] i švedsko „god kväll“ [gud KVEL] pišu se gotovo jednako, a razlikuju se samoglasnikom koji hrvatski ne razdvaja.
Druga je pogreška vremenska. Tko iz hrvatskoga prenese pravilo da večer počinje kad padne mrak, u Italiji i Grčkoj kasnit će nekoliko sati. Treća je smjer: dobra večer u hrvatskom ne služi za odlazak, pa Hrvati tu mogućnost ne iskoriste ni u francuskom ni u talijanskom, iako je ondje posve uobičajena.
Jezik koji učiš biraš u aplikaciji – neovisan je o jeziku sučelja.
Već imaš račun? Prijavi se
Registracijom prihvaćaš naše Uvjete i Pravila privatnosti.