goodbye
gud-BAJDoviđenja
Hrvatsko „doviđenja“ doslovno znači do viđenja — do trenutka kad se opet vidimo. Takav je oproštaj obećanje, a ne kraj. Mnogi jezici grade istu misao na isti način, neki potpuno drukčije, a poneki uopće ne razlikuju dolazak od odlaska. Ovdje čuješ 26 verzija, s pogledom na to gdje se oblik podudara s hrvatskim, a gdje se razilazi.
goodbye
gud-BAJDoviđenja
Talijansko „arrivederci“ i rusko „до свидания“ [da-swi-dá-ni-ja] građena su točno kao hrvatsko doviđenja: prijedlog plus imenica izvedena od glagola vidjeti. Ruski i talijanski tu su ti, dakle, na pola puta poznati. Grčko „αντίο“ [a-dí-o] ide drugim putem — posuđenica je koja je izvorno značila predanje Bogu, pa zvuči konačnije nego hrvatski oproštaj.
Japansko „さようなら“ [sayōnara] u svakodnevnom je govoru teže nego što Hrvati misle: među bliskim ljudima zvuči kao rastanak na dulje vrijeme, pa ga govornici izbjegavaju. Norveško „ha det“ [ha-dé] doslovno znači imaj ga i krajnje je ležerno, dok poljsko „do widzenia“ [do wi-dsé-nja] pokriva uglavnom službene situacije — otprilike ondje gdje bi i ti rekao doviđenja, a ne bok.
Rusko „до свидания“ piše se s dva o, ali se prvo, nenaglašeno, izgovara kao a — hrvatski takvo kraćenje ne poznaje, pa Hrvati svaki samoglasnik čitaju jednako jasno. U japanskom „さようなら“ nosivo je dugo ō: skrati li se, riječ izgubi ritam. Francusko „au revoir“ ima dva glasa kojih hrvatski nema — mukli samoglasnik u sredini i grleno r.
Tursko „hoşça kalın“ [hoş-ça ka-lıń] nosi slovo ı bez točke, samoglasnik koji leži između hrvatskoga i i u, i ponovno naglasak na kraju. Rumunjsko „la revedere“ [la re-ve-DE-re] Hrvatima je lako jer se čita gotovo kako je napisano, a finsko „näkemiin“ traži dugo ii pred završnim n. Dansko „farvel“ [far-VEL] naglašava drugi slog, dok se nizozemsko „tot ziens“ [TOT SIENS] sastoji od prijedloga i imenice, kao i hrvatsko doviđenja, samo napisano odvojeno.
Najčešća je ravnomjerno čitanje ruskih nenaglašenih samoglasnika: tko izgovori do-svi-da-ni-ja s jasnim o, odmah zvuči kao stranac. Slično prolazi japanski — dugi se samoglasnici skrate, pa „さようなら“ postane prekratko. Kinesko „再见“ [zài jiàn] Hrvati izgovore bez tonova, iako su oba sloga silazna; riječ ostane razumljiva, ali potpuno strana. Ukrajinsko „до побачення“ [do pobachennya] značenjem je Hrvatima posve prozirno, pa ga najčešće pročitaju po hrvatski, sa svim samoglasnicima punima.
Druga je zamka registar. Njemačko je područje tu poučno: austrijsko „Pfiat di“ [pfiát di] ide samo prisnim ljudima, dok „Auf Wiederschaun“ pokriva službene situacije. Tko pomiješa jedno s drugim, zvuči jednako neobično kao netko tko nadređenoj osobi dobaci bok umjesto doviđenja.
Jezik koji učiš biraš u aplikaciji – neovisan je o jeziku sučelja.
Već imaš račun? Prijavi se
Registracijom prihvaćaš naše Uvjete i Pravila privatnosti.