thank you
TENK juHvala
Hrvatsko „hvala“ imenica je koja se ne mijenja: ista riječ ide i prijatelju i ministru, a pristojnost se dodaje okolo — hvala lijepa, hvala vam. Drugi jezici rade drukčije: neki zahvalu izriču glagolom koji se sprega, neki imenicom u množini, neki dodavanjem cijeloga uljudnog nastavka. Ovih 26 verzija pokazuje kako se zahvala uopće gradi.
thank you
TENK juHvala
Poljsko „dziękuję“ [dsjen-kú-je] glagol je u prvom licu — doslovno zahvaljujem — pa nosi lice i broj, što hrvatskoj hvali nikada ne treba. Francusko „merci“ imenica je, kao i hrvatska, ali dolazi od riječi za milost. Talijansko „grazie“ [GRATC-je] i španjolsko „gracias“ [GRA-ssjas] stoje u množini: doslovno su to zahvalnosti.
Japansko „ありがとうございます“ [arigatō gozaimasu] najdulje je od svih i sastoji se od pridjeva sa značenjem rijetko, teško postojeće i uljudnoga pomoćnog glagola. Kratiš li riječ, kratiš i pristojnost, pa duljina doista mjeri koliko si formalan. Tursko „teşekkürler“ i korejsko „고마워요“ [go-ma-wo-yo] također nose ugrađen stupanj uljudnosti, koji hrvatska hvala ostavlja tonu glasa. Rusko „спасибо“ [spa-ssí-ba] nastalo je od želje da te Bog spasi, a grčko „ευχαριστώ“ [ef-cha-ri-stó] glagol je u prvom licu, baš kao i poljsko.
Poljsko „dziękuję“ sadrži nosni samoglasnik ę, kakav hrvatski nema, i početnu skupinu dzi koja zvuči kao mekano đ. Hrvati je najčešće izgovore kao dz ili obično d. Francusko „merci“ ima grleno r i zatvoreno e; hrvatsko treperavo r tu odmah odaje govornika, čak i kad je ostatak riječi točan.
Tursko „teşekkürler“ ima zaokruženo ü i naglasak na zadnjem slogu, pa se cijela riječ diže prema kraju. Kinesko „谢谢“ [xiè xie] piše se dvaput istim znakom, ali samo prvi slog nosi puni silazni ton, dok je drugi kratak i bez tona. Arapsko „شُكْرًا“ [SHUK-ran] naglašava prvi slog i završava nastavkom koji pripada padežnom sustavu. Finsko „kiitos“ [KII-tos] traži dugo ii na početku, a dansko „tak“ [tak] i švedsko „tack“ [tak] jednosložne su riječi kakvu hrvatski za zahvalu nema.
Najčešća je gramatička: Hrvati se prema „dziękuję“ odnose kao prema gotovoj imenici i zaborave da je riječ o glagolu, pa ga ne prilagode kad kontekst to traži. Druga je nosni samoglasnik — izgovoren kao obično e, poljska riječ zvuči nedovršeno, otprilike kao kad bi netko hrvatsko hvala izgovorio bez završnoga a. Slično prolazi grčko „ευχαριστώ“, u kojem Hrvati naglasak obično premjeste s posljednjega sloga naprijed.
Treća je duljina. Japansko „ありがとうございます“ Hrvati skrate na prvi dio i time nehotice spuste razinu uljudnosti — slično kao kad bi nepoznatoj osobi dobacio samo hvala umjesto hvala vam lijepa. Kod kineskoga „谢谢“ najčešće se izjednače oba sloga, iako drugi mora ostati kratak i ravan.
Jezik koji učiš biraš u aplikaciji – neovisan je o jeziku sučelja.
Već imaš račun? Prijavi se
Registracijom prihvaćaš naše Uvjete i Pravila privatnosti.